LivingStyle | Efekt Carla
Piše: Silvija Luks
Fotografija: AFP
U francuskoj ljubavnoj priči na vrhu države sve je toliko savršeno i romantično da izgleda pomalo nestvarno - gdje li je kraj i hoće li šekspirovska dramaturgija pogoditi i ovu ljubav?
Pariz, 11. srpnja 2008., 20 je sati, gledam središnji televizijski dnevnik na Prvom programu francuske televizije. Tu vrlo gledanu emisiju redovito prati nekoliko desetaka milijuna Francuza i gledatelja iz raznih frankofonskih zemalja. Te večeri, negdje u osmoj minuti emisije, pojavila se uživo gošća večeri, prelijepa Carla Bruni Sarkozy. Prva dama Francuske, supruga predsjednika Nikolasa Sarkozyja. U trapericama i običnoj svijetloplavoj kašmirskoj vesti u nijansi svojih očiju, umiljata pogleda poput srne i glasa znalački impostiranog na vibraciju djevojčice koja je malo promukla, prva dama Francuske najavljivala je izlazak svoga trećega albuma zabavne glazbe, na kojem je autorica tekstova i glazbe. Nisam mogla vjerovati svojim očima i ušima. Osim Eleanor Roosevelt, Evite Perón i Jacqueline Kennedy, ne sjećam se da je ikada ijedna supruga predsjednika neke države dobila toliki medijski prostor posebice u središnjem televizijskom dnevniku u kojem je i 30 sekundi mnogo vremena. Carla Bruni razgovarala je te večeri s voditeljicom dnevnika Claire Chazal više od petnaest minuta.
Zaljubljena
Svi su poslije komentirali. Nekome je Carla Bruni bila lijepa i pametna, nekima se nije svidjela, ali malo je tko njezino pojavljivanje smatrao neprimjerenim. Govorila je o svom albumu, o inspiraciji, o svojoj zaljubljenosti u šefa francuske države, o svom pokojnom bratu, o svojim ljubavnicima i pogledima na svijet. Doznali smo tako da je 80 posto novoga albuma napisala prije nego je upoznala Nikolasa Sarkozyja. Za 20 posto tekstova i glazbe on joj je bio inspiracija. Iz njenih smo usta saznali i da trenutačno predsjedavajući Europske unije Nikolas Sarkozy najviše voli pjesmu posvećenu njemu pod naslovom "Zaljubljena". Sutradan sam, kao i mnogi Francuzi i turisti koji ovih dana preplavljuju Pariz, kupila novi album francuske prve dame. Slušala sam pažljivo pjesmu "Zaljubljena".
"Čini se da je netko pozvao nadu
ulice postaše vrtovi dok ja plešem na pločnicima
čini se da su moje ruke postale krila
da u svakom trenu koji leti mogu taknuti nebo
da u svakom trenu koji prolazi mogu pojesti nebo.
Jer ja sam zaljubljena, da, ja sam zaljubljena
i držim u rukama jedinu od svih stvari
ja sam zaljubljena, ja sam tvoja zaljubljena
i pjevam tebi jedinu od svih stvari
zbog koje vrijedi biti tu, zbog koje vrijedi biti tu."
Tako pjeva prva dama Francuske i svira na gitari, a dnevni tisak, tjednici i mjesečnici "pucaju" od ekskluzivnih intervjua u kojima ona reklamira svoj uradak i više-manje reciklira iste poruke: zaljubljena sam u Nikolasa Sarkozyja i on u mene, sviđalo vam se to dragi Francuzi ili ne; ja sam prva dama Francuske i glazbenica; Talijanka sam porijeklom, ali sam uzela francusko državljanstvo; prilagodit ću se Nikolasu i njegovim državničkim obvezama, ali i on meni i mojim potrebama. Uglavnom govori općenito i odgovara vrlo odgojeno i mudro na novinarska pitanja i provokacije. Ne izbjegava odgovoriti niti na najneugodnija pitanja, naprimjer ona o njezinim ljubavnicima i promiskuitetnom životu prije fatalnoga susreta s predsjednikom Francuske. O svojoj istovremenoj vezi s ocem i sinom Enthoven, te o činjenici da je od nje mnogo mlađi Raphaël Enthoven otac njezina sina Aureliana, kojeg francuski predsjednik voli kao svoje dijete. Negira da je nekonformistica i tvrdi da je pravi nekonformist njezin suprug, što je i dokazao oženivši se njome. Za sebe kaže da nije imala potrebe biti konformist i paziti što javnost o njoj misli i govori, jer nikada do sada nije bila udana. Sada kao prva dama, bivša manekenka i aktualna kantautorica najavljuje promjene u stilu. Skromnost i blagost s kojom je najavila svoje najnovije autobiografsko glazbeno djelo od kojeg će cijeli prihod ići u dobrotvorne svrhe, prvi su dokaz i najava njezina novoga javnoga lica. Što se glazbene kvalitete njezina najnovijeg albuma tiče, glazbeni stručnjaci kažu da je to najzrelija autorska tvorevina Carle Bruni do sada. Valja im vjerovati.
Obožavana
Carlita, kako je zove suprug Sarkozy, za kojeg se udala nakon samo tri mjeseca poznanstva, voli citirati Nietzschea tvrdeći da ne vjeruje ljudima koji ne vole glazbu: "Glazba je izraz osjećanja. Ljudsko biće i priroda su glazba." Elizejska palača je prezadovoljna s "efektom Carla", kako mediji nazivaju ovo sveopće zanimanje za suprugu predsjednika Francuske. "Nedjeljne novine" su u nedavno provedenoj anketi i ispitivanju javnoga mišljenja objavile da samo 35 posto Francuza danas podržava Nikolasa Sarkozya, ali 68 posto njih divi se njegovoj supruzi Carli Bruni. Zanimljivo je da gotovo svaka generacija ima neku veliku ljubav kojoj se divi dok ta ljubav traje. Kad ljubav pukne ili joj iz bilo kojih razloga dođe kraj, javnost pronalazi druge princeze, pepeljuge i prinčeve na bijelom konju s kojima ispunjava svoje potrebe za romansom i nestvarnim. Tako je generacija moje majke uzdisala uz priču o velikoj ljubavi između američke raspuštenice Wallis Simpson i britanskoga kralja Edwarda koji je navodno zbog nje abdicirao. Kasnije se doznalo da je njegova simpatija prema Hitleru bila pravi razlog gubitka prijestolja, a gospođa Simpson bila je samo dobar izgovor da britanska kruna sačuva čast. Moja se generacija divila prelijepoj princezi Diani i princu Charlesu sve dok njihova ljubav nije pukla. U francuskoj ljubavnoj priči na vrhu države sve je toliko savršeno i romantično, svi su tako lijepi i dobri, svi se vole, da sve izgleda pomalo nestvarno. Gdje li je kraj i hoće li šekspirovska dramaturgija pogoditi i ovu ljubav zbog koje ovih dana uzdiše Europa, saznat ćemo, ako ne drugačije, onda iz budućega albuma kantautorice Carle Bruni Sarkozy..
