Japanci u Hrvatskoj: “Novo japansko slikarstvo u devedesetima”
Autor: Vedrana
Izložba se otvara 28.01.2010. u 19 sati u Galeriji Prsten, a umjetnici čiji će radovi biti izloženi su: Makotoa Aida, Yoshitaka Echizenya, Miran Fukuda, Takanobu Kobayashi, Naofumi Maruyama, Takashi Murakami, Yoshitomo Nara, Nobuhiko Nukata, Taro Chiezo.
Umjetnici koji sudjeluju na ovoj izložbi su rođeni između kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih godina, tako da su više ili manje u svojim tridesetim godinama. Osim činjenice da svi rade figurativne slike, niti slikarske teme niti stilovi slikanja nemaju mnogo toga zajedničkog. Oni su odrasli u periodu kada je Japan postizao visoke razine gospodarskog rasta i potpuno su iskusili proces promjene koje je prošao. Ponovno otkrivajući slikarstvo, medij koji je smatran “mrtvim” obrascem nakon što je kršten od formalizma te ga žele osloboditi iz zatvorenog okvira “umjetnosti”.
Razmišljanje o suvremenom japanskom slikarstvu neizbježno dovodi do kompleksne situacije, i to iz razloga što je svaki japanski slikar u određenom trenutku primoran odabrati vlastiti od tri stilova, u potpunosti suprotna u naslijeđu japanskog slikarstva. To naslijeđe uključuje stilove pod nazivom yōga, tj. zapadnjački stil temeljen na europskim akademskim stilovima XIX stoljeća, nihonga ili japanski stil koji objedinjuje tradicionalne tehnike japanskog dvorskog slikanja u kombinaciji s europskim stiliziranim modernim slikarstvom, te moderno ili apstraktno slikanje koje počiva na teorijama formalizma Clementa Greenberga i neformalnoj teoriji Michela Tapiera.
Yōga i nihonga potječu od kraja devetnaestog stoljeća, iz razdoblja Meiji reformacije kada su kroz procese vesternizacije postavljeni temelji modernog Japana. Yōga je kao stil utemeljen i službeno priznat 1876. godine. Poznato državno sveučilište Kobu pozivalo je u to vrijeme talijanske majstore kao gostujuće predavače koji su studentima prenašali klasične tehnike trodimenzionalnog slikovnog prikaza. Nihonga je kao stil potekla od Ernesta Fenollose i Okakura Tenshina, utemeljitelja Tokijske umjetničke škole i rivala zapadnjačkom stilu slikanja, a čiji je cilj bio postizanje novog izričaja koji prelazi ograničenja starih japanskih slikarskih škola. Treći je stil, kao kategorija, prihvaćen u kasnim pedestim godinama prošlog stoljeća, i vrlo je brzo postao opće prihvaćen kao akademski stil suvremenog slikarstva u poslijeratnom Japanu.
Za prijenos vizualnih prikaza sve više se, osim fotografija i kinematografije, koriste i supkulturne grupacije poput televizije, video igara i stripova. Kao predmeti potrošnje, navedeni mediji stvaraju trend za trendom koji nakon određenog vremena – odumiru. Umjetnost je neposredno izložena utjecaju takvih medija, i obratno. Značajno je stoga da se u takvim vremenima slikarstvo, koje se smatra „tradicionalnim“ i pomalo konzervativnim oblikom umjetnosti, iznova vratilo u središte pozornosti od sredine 1990-tih.
Izložba se može razgledati do 21. 02. 2010.
Možete komentirati ovaj post ili nas citirati (trackback).









Komentirajte članak
Morate biti prijavljeni ako želite komentirati članak.