Karneval se zakotrljao

Autor: Domagoj Knez


Zvoncari

Od sredine siječnja Liburnija, Hrvatsko primorje i Kvarnerski otoci dišu u ritmu karnevala i maskiranih zabava. Tradicija maskiranja ovdje je duboko ukorijenjena i pretvorena gotovo u filozofiju života. Jer kako drugačije objasniti da se inače ozbiljni i ne previše egzaltiranju skloni Primorci (za razliuku od Dalmatinava) u vrijeme „mesopusta“ pretvaraju u svoju suprotnost, pa čak mnogi uzimaju i godišnje odmore da bi mogli ludovati – bez zadrške.
Na tisuće se ljudi svake večeri okuplja, izrađuje maske ili alegorijska kola koja nerijetko vuku veliki tegljači. Ne troši se ni vrijeme ni novac, a ideja bezbroj…
Karneval se na ovom području može podijeliti u dva dijela – onaj ruralni koji je bliži iskonskim poganskim počecima, s tradicionalnim maskama – zvončara, dondolaša, feštara i koji se odvija mahom u okolici gradova, na selima, prigradu… Scene zvončara koji obilaze pašnjake i šumarke na području Matulja, Gorbnišćine ili Ćićarije pune su iskonskog naboja, energije zemlje i čovjeka predanog cilju u čije se ostvarenje ne sumnja. Tjeranje zlih hladnih zimskih duhova, njihove je primarni i svake godine ostvareni zadatak.
Drugo lice karneval dobiva u gradovima, s drugačijim porukama u kojima dominira erotika, intriga, politički ili društveni vic, zamjena obrazaca i klišea…
Zajednički susret ruralnog i urbanog događa se u najdramatičnijem i najeksplozivnijem obliku na završnoj karnevalskoj povorci u Rijeci na kojoj se okupi u tridesetak tisuća maski – svaka sa svojom javnom karnevalskom ali i ljudskom pričom ispod karnevalske obrazine…

Možete komentirati ovaj post ili nas citirati (trackback).