Međunarodni program ZagrebDoxa

Autor: Vedrana

Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox, koji će se održati od 28. veljače do 7. ožujka u zagrebačkom Movieplexu, ove će godine još veću pozornost dati dokumentarcima iz regije i Hrvatske, među kojima 15 filmova ima svjetsku premijeru.

Navikli smo da dokumentarni filmovi govore o socijalnim nepravdama nama bližih i daljih zemalja ili pak o izuzetnim pojedincima i njihovim problemima i pothvatima. No da to nisu sva lica dokumentaristike, već šestu godinu pokazuje međunarodni natjecateljski program ZagrebDoxa.

Festivalska trpeza ove je godine bogatija nego prošle, prikazat će se gotovo pedesetak naslova, a u raznolikom programu može se naći svega: od filmova ovjenčanih nagradama na najznačajnijim svjetskim festivalima, preko radova iz zemalja koje se samouvjereno ocrtavaju kao nezaobilazne na svjetskoj dokumentarnoj sceni, pa do originalnih pokušaja pojedinih autora koji svojim kamerama ponekad zalaze čak i u snove.

Tako će Christian Frei u svojim ‘Svemirskim turistima’ ispitati mogu li se novcem kupiti snovi. Junakinja njegova filma je milijunašica koja o putu u svemir mašta od malena. 20 milijuna dolara ne znači joj mnogo, pogotovo ako se radi o pretvaranju snova u stvarnost. Frei dokumentira ovu priču s jednakim dozama humora, čuđenja i razumijevanja, ne zaboravljajući pritom ni na njezino naličje.

S druge strane, Pawel Lozinski pokazat će da novac ne može ostvariti sve snove. Njegov film ‘Kemoterapija’ prati pacijente jedne onkološke klinike koji čavrljanjem krate vrijeme između tretmana kemoterapije. Dugim razgovorima i čestim korištenjem krupnih kadrova Lozinski pruža dojmljivu sliku svakodnevice prekinute iznenadnom bolešću.

Za razliku od pacijenata Lozinskijeva filma, naslovni junak ‘Albertove zime’ Andreasa Koefoeda ima tek osam godina. Svijet mu je još uvijek nepoznanica, a postaje mu još začudniji kada sazna da mu majka boluje od raka i zbog terapije gubi kosu. Pa ipak, zahvaljujući ekspresivnoj kameri i sugestivnoj glazbi, Koefoed uspijeva uhvatiti i brojne trenutke sreće maloga Alberta koji je unatoč ozbiljnosti događaja koji su ga snašli još uvijek samo dječak, sposoban uživati u grudanju i snježnim pahuljama.

Bolest i snovi isprepleću se i u dokumentarcu škotske autorice Amy Hardie. ‘Na rubu sna’ govori o snivanju vlastite smrti te o dijagnosticiranju nepoznate bolesti koja je uslijedila nedugo nakon sna. Hardie će tako istražiti što se može dogoditi ako povjerujemo u istinitost vlastita sna.

No, dok se navedeni filmovi bave individualnim snovima koji u nekim slučajevima imaju i šire posljedice, ‘Disko i nuklearni rat’ Jaaka Kilmija i Kiura Aarma govori o srazu kolektivnih snova jednog naroda i jednog političkog sustava. Mjesto radnje je komunistička Estonija, a vrijeme je početak osamdesetih, kada su Estonci zahvaljujući jakom signalu finskih TV-tornjeva mogli pratiti programe susjedne im kapitalističke zemlje. Popularnost programa zabrinuo je partijske dušobrižnike i organiziran je hitan sastanak kojim se trebalo utvrditi kako radiovalovi iz Finske kroz reklame za puretinu i žvakaće gume te serije poput ‘Dallasa’ i ‘Batmana’ ispiru mozak estonskoj mladeži, stvarajući ideološku diverziju i rušeći vrijednosti socijalizma. Totalitarni režim time je započeo bitku protiv pop-kulture!

S druge strane, u Italiji je krajem sedamdesetih situacija bila obrnuta – jedan je politički karizmatik iskoristio masovnu kulturu da bi postao gospodar medijskog prostora. Radi se o najdugovječnijem talijanskom premijeru – Silviju Berlusconiju, koji je medijski prostor nakrcao besmislenim zabavnim programima i reality showovima, skrećući pozornost s važnih političkih pitanja na slike nasmiješenih polugolih djevojaka. ‘Videokracija’ Erika Gandinia istražuje kako je Berlusconi utjecao na kulturnu i političku sliku Italije, razotkrivajući kako je materijal od kojeg su sačinjeni snovi jednog čovjeka utjecao na čitavu naciju.

Možete komentirati ovaj post ili nas citirati (trackback).